Život na otoku ima svoju čar — more, priroda, poznata lica na svakom koraku. No za mnoge mlade, ta ista ljepota vrlo brzo postaje okvir u kojem nema prostora za rast, ideje ni budućnost.

“Nema ništa za nas”

Rečenica je koju ćeš čuti od gotovo svakog mladog čovjeka koji živi na otoku.
Tijekom zime gotovo da i nema nikakvih manifestacija, a kad i ima češće su prilagođeni gostima koje u to doba posjećuju otok (čast iznimkama).
Sportskih sadržaja ima malo, a ono što postoji najčešće je dostupno samo ljeti ili ovisi o entuzijazmu pojedinaca.

Već s 15 ili 16 godina počinje razmišljanje o “bijegu” — najprije za školu, kasnije za posao, a rijetko tko se vraća. Jer što ih čeka natrag?

Ljeto kao iluzija

Tijekom ljetne sezone otoci ožive — dolaze glazbeni festivali, događanja, gužve.
Ali i to nije za mlade s otoka — to je za turiste. Mladima ostaje promatranje sa strane pokušaj uklapanja među strance, povremeni sezonski posao i opet… čekanje zime.

A zimi? Zimi ostaje tišina.

Što zapravo treba mladima?

Ne treba im puno:

• Siguran prostor za okupljanje i izražavanje
• Kulturni i sportski sadržaji prilagođeni njihovim interesima
• Podrška za inicijative, hobije, kreativne projekte
• Osjećaj da su viđeni i važni, da ne moraju otići kako bi ostvarili sebe

Mladi traže smisao, mogućnost sudjelovanja, nekoga tko će ih saslušati i podržati.

Vrijeme je za promjene

Ako želimo da se mladi zadrže na otocima — ili barem požele vratiti — moramo im stvoriti razloge da ostanu.
To nije luksuz. To je temelj zajednice koja želi imati budućnost.

Jer bez mladih, otok nije otok.
Onda je samo stijena na pučini.

-Otoche