Ja sam cura s otoka. I s onog u turističkim brošurama, ali i onog stvarnog – gdje more šapuće, ali i grize, gdje zimi dućan radi do podne, a ljeti do ponoći jer „turisti su tu“.
Gdje barke više stoje nego plove, a mladi češće broje karte za trajekt nego prilike za posao.

Ovaj blog nije planiran – on se dogodio.
Dogodio se u želji da se nešto promjeni. I nije da mi fali sugovornik, i da pričam sama sa sobom nego je priča svakog ko živi, radi i stvara na otoku baš ona priča koja se treba čuti i preko mora.
Shvatila sam da toliko toga nosimo u sebi mi s otoka, ali rijetko to dijelimo. A imamo što reći – o životu, o odlascima, o povratcima, o borbi da staneš na noge tamo gdje je svaki kamen i korak tvrd.

Otoche je moj pokušaj da pretočim stvarnost u riječi.
Nisu to samo moji doživljaji – ovo je prostor i za druge: ribare, bake, učiteljice, poduzetnike, one što su ostali i one što su otišli.
Želim pričati o malim stvarima koje znače puno – o nestaloj pošti, o tome zašto nema ginekologa na otoku, o curi koja pokreće svoj brend lavande, o školama s troje djece.

Ako si ikad živio na otoku – znaš.
Ako nisi – možda ćeš sad malo bolje razumjeti.

Hvala ti što čitaš.
Dobro nan doša.
I – čuvaj se!

– Otoche

• Instagram